Kako se pripremiti za nove izazove u hranidbi svinja u Europskoj uniji

Do 2022. hrana za svinje u Europskoj uniji neće sadržavati cinkov oksid zbog zabrane koja je nedavno usvojena. Jacob Dahl, glavni nutricionist u međunarodnoj tvrtki za proizvodnju stočne hrane Vilofoss, govori o negativnim učincima dodavanja cinkova oksida hrani i načinima na koji tvrtka nastoji pronaći rješenja za budućnost. Na koji će se način uzgajivači svinja suočiti s novim izazovima?

Slijedi uređen transkript intervjua Davida Butlera s Jacobom Dahlom. Otvorite sljedeću poveznicu ako želite poslušati čitav intervju. 

https://soundcloud.com/alltech-1/104-preparing-for-pig-feed-challenges-in-the-eu-jacob-dahl

 David:           Danas razgovaram s Jacobom Dahlom, glavnim nutricionistom u tvrtki Vilofoss. Dobar dan, Jacobe.

 Jacob:            Dobar dan.

 David:            Kako ste danas?

 Jacob:            Dobro, hvala na pitanju, a Vi?

 David:           Dobro. Nedavno je u Europskoj uniji usvojena zabrana uporabe cinkova oksida u hranidbi svinja, zar ne?

 Jacob:            Da, to je točno.

 David:           Recite nam kako je do toga došlo i na koji će se to način odraziti na uzgajivače.

 Jacob:            U redu. Kad govorimo o zabrani cinkova oksida, naravno, prvo ga moramo shvatiti kao farmakološko sredstvo koje se koristi učinkovito nekoliko desetljeća kako bi se smanjila potreba za upotrebom antibiotika nakon odbića prasadi. Različite države članice imale su različite pristupe – u Danskoj se cinkov oksid najviše koristio, no Danska je vrlo vjerojatno imala najmanju, ili jednu najmanjih, stopa upotrebe antibiotika – no sada, putem autorizacije i povlačenja te autorizacije, dolazi kraj upotrebi cinkova oksida u ovu svrhu.

 David:            U redu, koji je rok za provedbu te zabrane?

 Jacob:            Pa rok je najkasnije do 2022. Pojedine države članice mogu to uvesti i ranije, ako smatraju da je to moguće.

 David:           U redu. Hoće li se dopuštene razine postupno smanjivati, ili je upotreba još uvijek bez ograničenja i samo će jednostavno prestati 2022.?

 Jacob:            Pa, do sada je to bilo samo na recept. Možete prekoračiti normalne, ono što nazivamo nutritivne razine, do maksimalno 2 500 ppm cinka. Preporuka je da pokušamo smanjiti količine, no ne postoji plan da se one postupno smanjuju.

 David:           Sada ste se dotakli nečeg važnog. Naravno, cink je nutrijent, mineral koji trebate osigurati. Cink se inače nalazi u hrani, a ono o čemu mi zapravo govorimo je farmaceutska upotreba cinka.

 Jacob:            Upravo tako.

 David:            Zbog čega je to problem? Zbog čega je cink potreban za odbiće?

 Jacob:           Pa pokazalo se da cink smanjuje učestalost proljeva, a ima i određen učinak na bakterije, čime se smanjuje štetan učinak proljeva nakon odbića.

 David:           U redu, a zašto je proljev nakon odbića tako velik problem kod uzgoja svinja?

 Jacob:           Pa on, u prvom redu, ima ogroman utjecaj na zdravlje i stopu preživljavanja svinja, ali i na sposobnost konverzije hrane. To znači da je riječ o ekonomskom aspektu, ali i o utjecaju na dobrobit životinja.

 David:           Da. Zapravo sam htio pitati sljedeće: Zbog čega su svinje osjetljive na proljev u vrijeme odbića?

 Jacob:            Pa u vrijeme odbića svinje još nisu naviknute na uzimanje uglavnom biljne hrane, što znači da moraju u vrlo kratkom vremenu s dobivanja hranjivih tvari iz mlijeka prijeći na hranu koja je uglavnom biljnog podrijetla. To zahtijeva veliku promjenu u probavnom sustavu svinja, a one se doista moraju prilagoditi, što je ponekad vrlo teško.

 David:           Riječ je o vrlo kritičnom razdoblju na farmi koje se može odraziti na profitabilnost farme ako svinje ne uspiju prebroditi to kritično razdoblje. Zbog čega je potrebno regulirati upotrebu cinka? Koji su nedostaci?

 Jacob:            Pa riječ je o dva nedostatka. Procjena je da se samo u Danskoj oko 94 % cinka koji se dodaje hrani za svinje izluči i završi u stajskom gnojivu. Riječ je o puno većim količinama nego što se kasnije uklone usjevima, pa se tijekom vremena cink nataloži u tlu. To je jedan dio priče. U konačnici, ako se to nastavi, dolazimo do toksičnih razina cinka u tlu koje se negativno se održavaju na prinose usjeva.

                       Nadalje, postoje dokazi da upotreba visokih razina cinka može dovesti do otpornosti pojedinih vrsta bakterija na antibiotike.

 David:            Nisam znao da su te dvije stvari povezane. Znate li koji mehanizmi dovode do toga?

 Jacob:            Ne u detalje, ali mislim da su znanstvenici povezali gene nekih bakterija s djelovanjem cinkova oksida i to povezali s otpornošću na antibiotike.

 David:            U redu. Ako dođe do toga da se u tlu nataloži previše cinka, pretpostavljam da je riječ o zaraženom polju na kojem se ne može uzgajati hrana. Je li to točno? Postoji li mogućnost da cink dospije u podzemne vode?

 Jacob:            Za sada nisam ništa o tome čitao, pa doista ne znam.

 David:            U redu, riječ je o ozbiljnom problemu za našu djecu i unuke ako onečišćujemo.

 Jacob:            Prije nekoliko godina u Danskoj objavljeno je izvješće na tu temu, u kojem se navodi da bi najosjetljivija tla mogla doseći kritičnu razinu za samo 50 godina ako nastavimo ovim tempom.

 David:            To nije tako dugo.

 Jacob:            Ne, doista nije.

 David:           Da. Ako se cink koristi kako bi se smanjila količina antibiotika, i ako znamo da su antibiotici podložni strogoj regulativi u Europi, što je rješenje? Postoje li drugi načini rješavanja ovog problema?

 Jacob:           Mislim da se većina ljudi koji su ovom poslu slaže da nema brzih rješenja. Vjerojatno nećemo uspjeti pronaći jedan proizvod koji će jednostavno riješiti ovaj problem. Vjerojatno će rješenje biti u korištenju svih onih spoznaja koji imamo o hranidbi i upravljanju farmama te njihovoj kombinaciji u izradi koncepta koji će se moći nositi s ovim izazovom.

 David:           Recite nam nešto više o tome – koja bi to kombinacija čimbenika mogla biti?

 Jacob:           Pa na temelju mog iskustva, jedan od ključnih faktora je smanjenje razine proteina, jer iz nutricionističke perspektive proteini predstavljaju najveći izazov za probavni sustav. Treba pokušati raditi sa sastojcima stočne hrane koji imaju najmanji utjecaj na probavni sustav – znači da trebamo postići visoku probavljivost hrane. Moramo postići da se hrana, odnosno hranjive tvari iskoriste na najbolji mogući način – ako ne zbog ekonomskih razloga, onda kako bismo smanjili razinu nutrijenata koji dospiju u debelo crijevo, gdje su samo supstrat za bakterije. Ako te bakterije ne možemo kontrolirati, dolazi do negativnih učinaka.

 David:            U redu.

 Jacob:            To bi dakle bilo ono osnovno, no moramo raditi i na razvoju probavnog sustava jer danas vrlo rano dolazi do odbića prasadi pa ona ima prilično nezreo probavni sustav. Dakle, dodavanjem pojedinih vrsta vlakana ne samo da možemo modificirati mikrobiom, nego i fizički stimulirati razvoj stijenki crijeva.

 David:           Riječ je dakle o prilagođenoj hranidbi, koja se mijenja kako se prase razvija.

 Jacob:            Da.

 David:           U redu. Recite mi nešto o Danish Pig Academy u kojoj sudjeluje i vaša tvrtka.

 Jacob:           Ta je akademija osnovana kako bi se osigurao zajednički prostor za obuku stranih radnika u Danskoj, kao i za posjetitelje. Udružile su se sve danske tvrtke koje se bave poljoprivredom kako bi se osnovao prostor za izložbe i predstavljanje proizvoda, kao i prostor za organizaciju obuke na različitim razinama.

 David:           U redu. Očekujete li da će se u budućnosti pojaviti i neki novi izazovi za uzgajivače svinja u Europskoj uniji?

 Jacob:            Suočavamo se s mnogim izazovima. To su stalni izazovi utjecaja na okoliš, kao i pitanja dobrobiti životinja koja sve više dobivaju na važnosti, a njima se ubuduće moramo puno više pozabaviti.

 David:           Kojim se metodama služe uzgajivači, odnosno koje metode preporučuje Danish Pig Academy?

 Jacob:            Kada je riječ o dobrobiti životinja, općeprihvaćen je stav da svinje trebaju imati više prostora.  Raspravlja se i o kasnijem odbiću; iz financijskih razloga to predstavlja problem za uzgajivače. Nadalje, važno je smanjiti stres. Naravno, moramo se pozabaviti i kastracijom, kao i podrezivanjem repa. To su dva najkonkretnija primjera koje trenutačno javnost zanima.

 David:           Koji su izazovi povezani s klimatskim promjenama i odredbama kojima se reguliraju staklenički plinovi?

 Jacob:            Kada je riječ o ugljičnog otisku, svinje su u lošijoj poziciji od peradi ili riba, no na sreću nešto su učinkovitije od preživača – posebice po pitanju konverzije hrane. Zato je važna iskoristivost hrane. Općenito govoreći, učinkovit uzgoj svinja može smanjiti ugljični otisak po kilogramu proizvedenog mesa.

 David:           Koji bismo metode trebali razmotriti ako želimo povećati iskoristivost hrane?

 Jacob:           Važno je zdravlje probavnog sustava, kako bi on mogao iskoristiti hranu, što znači da bi od pomoći moglo biti sve što pridonosi održavanju zdravlja prasadi. Također, potrebno je spriječiti pojavu bolesti, jer se zbog imunosnog odgovora troši energija i nutrijenti koji bi se inače koristili za rast. Zdravlje je, dakle, vrlo važno. Da, moramo stalno poboljšavati učinkovitost kada je riječ o krmačama, jer one su jedan od razloga za ugljični otisak – što je više prasadi po krmači, to je manji ugljični otisak po svinji.

 David:           Naravno. Siguran sam da stalno saznajemo sve više o važnosti i kompleksnosti mikrobioma. Koji su najbolji načini za postizanje zdravog mikrobioma?

 Jacob:            To je vrlo teško pitanje. Vrlo je složeno i smatram da bi još uvijek trebali puno toga naučiti. Ja jednostavno pogledam svinju i pokušam vidjeti da li je izmet u redu. Je li došlo do pojave proljeva? Pokušavamo primijeniti i neke mehanizme za koje znamo da pozitivno utječu na mikrobiom, na primjer korištenje vlakana prebiotika i dodavanje organskih kiselina – no riječ je i o određenim metabolitima nekih bakterija u mikrobiomu.

 David:            U redu. Možete li mi reći nešto o svojoj ulozi u Vilofossu, o tome čime se tvrtka bavi i na koji način pomažete uzgajivačima?

 Jacob:           Da. Vilofoss je multinacionalna tvrtka osnovana u Danskoj koja ima aktivnosti u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj, kao i prodaju u većini europskih država. Prisutni smo i u Rusiji, a imamo neke aktivnosti i u Kini. Započeli smo s radom i u Španjolskoj. Prilično smo složena organizacija koja se sastoji od stručnjaka u pojedinim zemljama, od kojih smo osnovali skupinu za istraživanje i razvoj koja radi na razvoju naših koncepata. Nastojimo uspostaviti jedinstvenu praksu, koju potom nastojimo prilagoditi lokalnim i nacionalnim tržištima. Ja sam zadužen za Dansku i za problematiku uzgoja svinja, i po pitanju istraživanja i razvoja i po pitanju tehničke podrške, ali radim i kao koordinator koji se bavi našim međunarodnim aktivnostima. Pružam tehničku podršku našoj prodaji uglavnom u Danskoj, ali i u Kini i Rusiji – a sudjelujem i u raspravama o tehničkim pitanjima s kolegama u Europi.

 David:            U redu. Hvala lijepa, Jacobe. Hvala Vam što ste nam posvetili svoje vrijeme.

 Jacob:            Hvala Vama.